20.12.

Na faksu imam milion obaveza, ali odradila sam dva seminarska i prezentovala, tako da mi je to odmah lakše, a položilo se i parcijala sto sam imala. Imam neki test iduće sedmice i moram napisati naučni rad, moram se aktivirati ako želim i to da završim. Uglavnom ne ide loše hvala Bogu dragom. Bilo me strah doći u drugi grad na master studij, ali evo nije strašno. Ono što je strašno je promjena okoline, odvojenost od porodice i prijatelja, drugi način života. Ljudi to obično proživljavaju sa 18,19 godina, ja sa 22 prvi put haha. Ali, bit će valjda vremenom lakše. Ili neće, šta god. Smirujem se kako znam i umijem. Imam cimericu koja mi je prijateljica otprije iz mog grada, pa je to olakšsavajuća okolnost. A i raja na faksu je pozitiva, tako da nije sve tako sivo. U biti mi ništa ne fali u životu, ali kad si jednostavno anksiozna osoba po prirodi, ne možeš ti sebi objasniti da bi trebao ustvari biti sretan. Moja anksioznost ne misli tako. It's really that simple. Ali, se fakat trudim. I prije sam imala anksiozno/depresivne epizode, koje bi prošle vremenom, pa evo sjedim i čekam čudo. Ustajem svako jutro i idem na faks, dovoljno od mene. Živim za vikende, već sad razmišljam kako ću kući i kako ću izaći i možda vidjeti njega… Lika kojem se možda sviđam, a možda mu je samo dosadno u životu. Odgovara mi na poruku svako tri sata, ili ne odgovori. Ali, mi se zato javi iznenada ono, čisto da me zbuni. Nemam više živaca za te neke igrice, ali eto, ima ono nešto, zanimljiv mi je. A i dobro služi kad želim skrenuti misli s faksa hahah. Odoh pročitati lekciju i leći spavati.

1 komentar

Komentariši